среда, 9. фебруар 2011.

Lažem


Ne mogu da odredim,
da li je uspeh biti tu
ili sam samo žena
pa plačem što moram,
a ne što sam tužna.
Lažem i lagaću
kao nikad do sada
da grudi su moje čiste od kiše
i da sam znala, a nisam rekla
ko će da bude muškarac
a ko ovo blato što sušim na cipeli.
Ne mogu da odredim kajanje bez godina
bez milosti potrošenih
Lažem i lagaću
zato me kazni i uzmi.
Sve što ti bacih
palo je pred noge,
a slomio si vrat gledajući u prošlost

недеља, 6. фебруар 2011.

Suviše dobro za druge


Izbrisala bih
sve ove dane i noći
i prljavu ruku bez dlana.
Izbrisala bih
bolest i znoj sa grudi
i kapljicu na stomaku.
Izbrisala bih
prošlost i ljude
i drugi krst što pljuje,
i svemoćni jezik svoj
što bio je na pogrešnom mestu,
ne malo puta
da bih zaboravila.
Izbrisala bih
dan bez sunca
i noć bez ljudi
i sve što gmiže.

Al’ mogu samo da pišem,
suviše tužno za sebe,
suviše dobro za druge.

Nismo


Ti i ja nismo ljubav.
Nismo čekanje, briga i suze.
Nismo prevara, pijanstvo i bol.
Nismo svekrva, tašta i rođaci.
Nismo novac,
računi,
benzin.
Nismo ti i ja,
nismo par.

Ti i ja nismo ljubav.
Nismo čarape, ručak i vikend.
Nismo sijalica, osigurač i bicikl.
Nismo kese,
kutije,
posteljina.
Nismo ti i ja,
nismo par.

Ti i ja smo svemir
i muzika i beg
i svetlost i tama i svet
i sve smo osim ljubavi.
Zato mi nemoj reći ,
da nam je samo ona potrebna.

Ćutanje s tobom


Probaću da osladim
ovaj gorak ukus u sebi
što podseća na suze
i pesnicu stegnutu, spremnu
za momenat koji ćutimo

Probaću da volim
ovo ćutanje s tobom
jedinu stvar koju ne volim
da radimo zajedno,
a i dalje nismo
ma koliko to želimo

Probaću da ne pomislim
ništa što ne želim
i što već nisam
toliko puta da boli
Probaću da osladim
ovaj gorak ukus
što podseća na nekada
a ja ne želim,
više nikada

Najemotivniji deo dana


Emotivna je boja mojih očiju
i suza sa ukusom tela pomešana.
Emotivna je kosa moja
sa mirisom tvojim pomešana.
Emotivan je eho tvojih reči
sa erotskim zvucima pomešan.
Emotivni smo, mi i naši prsti
i jagodice smežurane i vlažne
i gola suština bez mirisa
i odbegla kapljica znoja
koju hvatamo zajedno.
Emotivni do srži
svojom suštinom ispunjeni
polako klizimo u istinu...
Ovaj naš odnos bez emocija
jeste najemotivniji deo dana.

субота, 5. фебруар 2011.

ZAMNOM VIŠE NIKADA NIKO

Ležim na tvojoj obrvi
i ako se začudiš pašću,
čak i ako namigneš
trešću se od straha.
Da sam ti bar na usnama
ne bi mogao da ljubiš,
lagano bih te ubijala.
Jela bih sve što približiš
i pila bih sve što prineseš,
čak bih i zviždala s tobom,
ali zamnom više nikada niko.